Fasadna opeka ima veliku toplinsku zaštitu,  podnosi visoke temperature, i dugotrajna je. Može se postavljati na neizolirani zid, a isto tako može se prije postavljanja fasadne opeke postaviti izolacija objekta. Za izolaciju se upotrebljavaju  polistirenske ploče ili mineralna vuna. 

Razlikujemo tri osnovna tipa fasada: prozračne, neprozračne i kontaktne fasade.

Prozračne fasade

Debljina zračnoga prostora najčešće je 4 cm, a vanjski zid mora biti opremljen s otvorima za prozračivanje minimalne površine 10 cm2 na metar zida, što omogućuje prozračivanje po vertikali, a cirkulacija zraka mora biti nesmetana. Fasadni zid nanosi se na nosivi zid pomoću posebnih nosača koji istodobno služe i za pričvršćivanje izolacijskoga sloja.

Neprozračne fasade

Kod neprozračnih fasada važno je izabrati vanjsku oblogu koja je vodootporna, a istodobno i paropropusna da se vlaga ne bi zadržavala u izolacijskom sloju. Neprozračne fasade imaju iste karakteristike kao i parozračne, razlika je u tome da kod neprozračnih fasada u toplinskoj izolaciji sudjeluje i obloga.

Kontaktne fasade

Osnovna funkcija kontaktnih fasada je zvučna i toplinska izolacija. Postavljanjem izolacije omogućujemo akumulaciju topline u zidu i njegovu toplinsku trajnost. Bitna prednost ovog sistem je izolacija objekta kao cjeline, a ne samo pojedinih dijelova (prostorija), tako da time izbjegavamo pojavu toplinskih mostova, kondenzaciju vodene pare u konstrukciji zida. Struktura kratkih isprepletenih vlakana u kamenoj vuni jamči izvrsno upijanje zvuka i dobru toplinsku izolaciju. Kompaktne fasade jamče ugodno i zdravo stanovanje.

Fasadne obloge podrazumijevaju fasadnu opeku (šuplju, punu), cigle malih formata, ciglene pločice, kao i silikatne opeke.